Balavica sam bila…
Vjerovala krivim ljudima,
ne da će razumjeti jer
znam da ne mogu;
već prihvatiti i podržati.
Uzvratili su mi sumnjičavim
pogledom kao da kradem
nečiju sreću, a ne dijelim
s njima priču o smislu
svog života – tebi.
Tebi, s kojim sam
vidjela budućnost.
Balavica sam bila…
Ali jedno sam znala
da te volim kao što
nikada nikog prije
nisam.
Jedino s tobom sam
poželjela podijeliti
sve nade, želje i snove,
oluje i brodolome.
Nisam ih tražila da
razumiju jer znam da
ne mogu već da ne kopaju
dublje od onoga što
znaju jer ne dam da se
dubine diraju.
Možda ću ti jednom
uspjeti ispričati
kakva sam balavica
bila jer sam im vjerovala…
Da su tu kako bi se
tuđoj sreći radovali,
a ne u nju sumnjali
ili preispitivali.
S tuđom srećom
to se ne radi.
Pogotovo ako u nečijim
očima vidiš da je iskreno
duboka.
Balavica sam bila,
vjerovala krivim ljudima.
Ne da će razumjeti
već da će iz prve rečenice
shvatiti kako si moje jučer,
danas, sutra, moje zauvijek.
Jer znam da dubine ne lažu.
