“…jer takva sam – kad u nešto vjerujem, ne odustajem. Makar bila svjesna toga da je na moju štetu.”
Kasnije shvatiš da nije humano prema sebi emocionalno se trošiti. I kako je zapravo najbolja odluka pustiti ljude da odu svojim putem, iako ti se u tom trenutku, vjerujem, srce od boli para. I kako zapravo emocionalno trošenje dolazi u obzir samo ako će ono doprinijeti napretku međuljudskog odnosa u kojem jesi te ni u jednoj situaciji više.
O SVJESNOSTI DA NEŠTO RADIŠ NA SVOJU ŠTETU:
Ali barem znaš da ne vjeruješ svakoj babi u selu koja priča samo da bi pričala. Ionako govore da se uči na greškama svojim, je l’ tako? Kad shvatiš – da, boli: užasno. Bez obzira što su te davno poučili kako nikoga ne možeš natjerati da te voli jer ipak je to bila osoba za koju si mislio-la kako će “zauvijek” ostati uz tebe. Da nisi, vjerojatno joj ne bi s povjerenjem dopustio-la da zaroni u tvoje dubine, je l’ tako?
O tome se radi: ne povjeravaš se nekome zato što ti je dosadno u životu pa nemaš koga zagnjaviti i eto kasnije, slučajno ispadne da je to netko tko ipak nije spreman tu vrstu tereta nositi na svojim leđima – ne, ne! Pitam se: tko se ne voli osjećati voljeno i podržano?!
E, u tome leži bit povjerenja. Spadam u kategoriju ljudi koji nisu skloni konfliktima. I za srce mi se primi svaki. Ali unatoč tome, ne mislim da u međuljudskom odnosu sve mora biti idealno. Pa prva ću dignuti ruku i potvrditi suprotno. Problem je u trudu da zajedništvo funkcionira?! Problem je u riječima “Hvala”, i Volim te”?! Problem je u činjenici da ne želiš zaboraviti svo dobro što je taj netko učinio za tebe i što mu svako malo daješ do znanja da ga nisi zaboravio?! Oprosti, ali dio osobnosti mi nalaže da dajem najbolje od sebe za nekoga koga volim. Možda će vulgarno zvučati, ali svjesna sam činjenice da nije svatko za mene i da ja sama nisam za svakoga. I u redu sam s tim, zbilja.
Smatraš da imam nerealna očekivanja od tebe?! A ja se tebi čudim jer sve što si volio-la kod mene sad više ne voliš. Iako smatram da je u redu promijeniti mišljenje. I sa sobom igram igru toplo-hladno u glavi, a kamoli neću s drugima. Ali znaš što? Malo je bedasto nekoga učiti o borbi sa svijetom, a na kraju to učenje ode u totalnom krivom smjeru i pokaže negativne rezultate koji se odraze na samopouzdanje, a ti odeš misleći da i kroz tu lekciju moram proći i s jasnoćom da ću je teško savladati.
