Dragi Bože,
ne tražim da me poštediš
opterećenosti ljudskim
riječima i mišljenjima.
Samo Te molim da mi
ojačaš ramena kako
bih ih hrabrije
podnosila…
Jer ne želim vjerovati
kako me ne voliš.
Također, ne želim da mi se
srce okameni na njihovu
dobrotu i ljubav.
I dalje želim vjerovati
kako si prisutan u svakom
njihovom osmijehu i zagrljaju.
I dalje ih želim osluškivati.
Tješiti i nasmijavati.
Tvoju im blizinu iskazati.
Ne tražim da me poštediš
straha od gubljena tla
pod nogama jer želim
vjerovati kako smo bitni
samo Ti i ja, kako me slušaš
kao da sam Ti na svijetu jedina.
Želim vjerovati da su Ti
bitne moje želje i snovi
koji će me u Nebo dovesti.
Ne želim da mi srce i duša
budu preplašeni jer želim
do kraja svog vremena
Tvoja ostati.
Želim vjerovati da je
Tvoja prisutnost u
mom životu sve
jača i vidljivija.
Do dana kada će
biti stvarna i opipljiva.
